Izašli smo iz škole, a zatim krenuli prema školskom igralištu gdje smo mirno pričekali dva autobusa koja će nas odvesti do Gradskog kazališta mladih.

Užurbano smo se rasporedili u dva autobusa, što je trajalo prilično dugo. Nakon gotovo 10 minuta vožnje stigli smo pred Hrvatsko narodno kazalište.

Niz Marmontovu ulicu spuštali smo se brzo, kako ne bi zakasnili, no na kraju smo ipak čekali pred vratima Gradskog kazališta mladih.

Puštali smo mnogo ljudi da prođe kroz gomilu učenika, ali na kraju, kad je napokon došao red na nas da uđemo, bila je to prava utrka.

Kad smo došli do dvorane, svi su ostali začuđeni. „Kako maleno kazalište!“ Da! Bilo je tako malo, manje od mog stana, no ipak dovoljno veliko. Sjeli smo u udobne stolice i pričekali da počne predstava Heidi.

Predstava je počela. Vidjelo se odmah na početku da će predstava biti lijepa. Nije se koristilo mnogo rekvizita, mijenjala se često rasvjeta.

Samo 4 osobe uspjele su odglumiti mnogo likova: Heidi, djevojčicu Klaru, kozara Petra, gospodina Sesemanna, gospođu Rotten-meier, djeda, tetu Detu i mnoge druge likove.

Došao je kraj predstave. Puni smo dojmova, slika, smiješnih i tužnih događaja. Sjeli smo nazad u autobuse i došli pred školu. U učionici hrvatskog dočekale su nas torbe; stavili smo ih na ramena i krenuli prema našim kućama pričajući o još jednom zabavnom danu.

Čim sam došao kući, ispričao sam svima kako je ovo bila jedna predivna predstava i da je šteta što je i oni nisu pogledali.

Vlatko Škurla 5.d